Nekoć jako zastupljeno, danas je stočarstvo u Žrnovnici svedeno na simboličku razinu. Zaista se rijetka domaćinstva mogu pohvaliti uzgojem ovaca ili koza, i to uglavnom u podnožjima Mosora. Na samom Mosoru može se povremeno naići i na stada krava i bikova, ali ne radi se o žrnovačkom vlasništvu nego o stadima uglavnom iz Dugopolja.

Domaća kokoš, kako tovna tako i jajarica, nisu rijetko uzgajani pa se dobar dio i samog splitskog tržišta opskrbljuje s ovih prostora.

Rijeka Žrnovnica zaslužna je za uzgoj potočne pastrve u bazenima uz rijeku, tako je nekoliko ribnjaka u kojima se uzgaja pastrva (poput onoga obitelji Jerković u Žrnovnici),  gdje se može kupiti pastrva izvađena direktno iz vode. Pastrva, naravno živi u samoj rijeci Žrnovnici, no nije jednini stanovnik te rijeke. Zastupljena je i jegulja te riječni rak te brojne manje vrste

Životinjski svijet na Mosoru uvelike je drugačiji. Na vlažnim terenima oko doma na Mosoru živi pjegavi daždenjak (salamandra salamandra). Stalno obitavalište čovječje ribice (Proteus anguinus Laurenti) pronađeno je koncem 1979. u Đuderinoj jami kod Dugopolja. Od vodozemaca mogu se još naći siva gubavica (Bombina variegata), itd. Gušteri su veoma brojni, a najpoznatija endemična vrsta je mosorska gušterica (Lacerta mosorensis Kolombatović) koja obitava u višim predjelima, zatim oštroglava gušterica, pomorska gušterica, obični zelembać, zidna tarantela, te smeđi blavor kojeg još zovu majur ili babor, a najčešće je na južnim padinama planine.

Među zmijama naročito se ističe poznata otrovnica pepeljasti poskok (Vipera ammodytes) kojeg se može naći i u najnižim predjelima pa sve do vrha planine, Dva se oblika međusobno razlikuju po boji. Pepeljasto siva boja svojstvena je mužjaku, smeđožuta ženki, a tamne šare su karakteristične za oba oblika. Zapaženo je da se koncem rujna i u listopadu poskok penje na stabla zbog vlage na zemlji i u potrazi za hranom. Još su otrovnije: šarulja, ljuta crnokapica i obični modraš, a od ostalih zmija nailazi se na pjegavu crvenkapicu, šaru poljaricu i bjeloušku.

Najčešći predstavnici glodavaca su miš stjenar, šumski miš, puh, smeđasta rovka, lasica i kuna.

U jamama i stijenama Mosora žive jata galica čolica. Od ptica ima još jarebica kamenjarki, fazana, gavrana, sovoljuga buljina, sokola, jastreba, orlova zmijara. Suri orao (Aquila chrysaetos) iskorijenjen je na Mosoru zatrovanim mesom koje se odlagalo za uništenje lisica i ostalih grabežljivih životinja.

Od niske divljači česti su: zec, jazavac, tvor, lisica. Od visoke divljači vukovi su već davno iščezli, ali izrazito rijetko uoče se ponekad i to uglavnom zalutali iz unutrašnjosti. Divlje svinje su rijetke i to zbog brojnih krivolovaca koji su nekoć bogati život divljači na Mosoru gotovo pretvorili u priču iz davnina. Mufloni i divokoze u bližoj prošlosti pojavljivali su se na istočnim obroncima Mosora.