Sinovčić, Mijanović i Lolić  - mnogo je dokaza da su oni bili "fetivni" Poljičani, koji su zbog zasluga zadobili posjede izvan poljičkog teritorija. I do današnjeg dana zadržani su toponimi: "kod Mijanovića ograde", "kod Lolina gaja", "u Sinovčića japlenici"...ali kad je riječ o Mihanovićima ipak je potrebna stanovita napomena da se ne mješa Mijanoviće  podgredom i Surotvića koji su se prije onih podgredom nastanili u kod Vrdoljakove glavice na Privoru. Iako su oba plemena - i Surotvići i Mijanovići poljičkog porijekla riječ je o dva plemena koji su tek pri kraju prvog svjetskog rata 1918.godine uzeli isto prezime Mihanović. Surotvići su se do tada pisali Surotvić-Mihanović ili samo Surotvić. 

- za prezime Stipica  predaja kaže da je mali Stipe iz Sitna oženija Amidžinu kćer i došao na ženinstvo. Tast Amidža zetu dao kćerku i zemlju u dotu, pa tako od malog Stipe razvilo se pleme Stipica. U župskim knjigama koje se čuvaju u matičnom uredu Žrnovnica, a koje potiću iz četrdesetih godina XIX. stoljeća nalazi se upisano prezime Stipica, dakle poslije nego su Francuzi (Marmont) ukinuli republiku Poljica.

- Marini su pleme koje se jako razvilo-postalo brojno i za koje se pretpostavlja, (pouzdanih 

dokaza nema) doselilo neposredno nego je učinjen popis pučanstva 1725.godine. Od kuda su Marini došli?  Mala su vjerojatnosti da su i oni poljičkog porijekla. Najvjerojatnije su oni dio doseljenika koji su iz Petrova polja nastanili Vranjic, Solin, Mravince i Kučine. U knjizi "Vranjic kroz vjekove", navodi se da su Marinići došli iz Petrova polja. Nije isključeno da je jedan, ili njih više, produžio nešto dalje i nastanio se na zapadnoj strani Privora. Dakle, vrlo lako je moguće da se prezime Marin razvilo iz prezimena Marinić.

- za Palaverse se pretpostavlja da su izdanci hvarskih Palarvešića - koji se u mnogim spisima spominju i u Omišu i Jasenicama, a u Žrnovnicu su dospjeli u XVIII. ili početkom XIX.stoljeća najvjerojatnije dolaskom na ženinstvo.

- Markovine su Tugare (Račnike) zamjenile Žrnovnicom, vjerojatno radi obrta, jer su ovi vrijedni Poljičani osim zemljoradnje kao osnovnog zanimanja bili i vrsni radnici oko mlina i stupa, Roko se pamti kao gostioničar i obućar, Marko kao dobar kovač, Marin (Delija) mesar, brat mu Ivan (Vačić) obućar...

- Nezna se zbog čega je uz prezime Vrdoljak kroz XIX. stoljeće dodano Jerković, da bi od 1918. godine prezime Vrdoljak-Jerković sasvim iščeznulo, a ostalo samo Jerković

Ako i vaše prezime ima tradicionalni grb - pošaljite nam njegovu sliku preko E-MAILA i upotpuniti će ovu rubriku