Pjesme
  

Za jednu ženu u crnini   

Na pragu sam u crnom kaputu otkrivam ga s lijeve strane i plačem; zatvaram kapke umorne od bola jer vidim da dolazi sumorni dan.     Otvaram prozor da izađe neka ptica oslobađam je od ropstva u mrtvilu; sebi ostavljam da grize me neizvjesnost u ovoj sivoj sobi svjetova mojih.     Nestrpljivost doziva nove korake u smrt pažljivo dodirujem tamne stepenice pritišćem godine tjeskobne i lažne i čekam da kažeš mi za nešto.

Crna ptica   

Ptica ti je donijela vrijeme računaš li još koliko biti s njom ti ne izgaraš u nemiru morske pjene ja ti ne značim ništa još.     Moji su pokreti pokreti vjetra ja mislim na mjesto i ukleti brod slomit ću ruke da ubijem pticu ne želim više da letiš s njom.     Mole me bogovi da ne uskratim im sate  oni moraju prekinuti žar, da tvoju pticu umornu od svega dodijele gnijezdu na putu bez nas.