Čimbenici koji utječu na ugroženost mekousne pastrve:

1.        Nekontrolirano unošenje alohtonih vrsta u njene prirodne habitate (kalifornijska pastrva), jer tada dolazi do direktne kompeticije u hranidbenoj niši , te do genetičkog onečišćenja (uspješno se križa sa potočnom pastrvom)

2.        Izgradnja pregrada i retencija koje postepeno dovode do zagrijavanja vode. Temperatura od 20^oC je letalna za mekousnu pastrvu.

3.        Prekomjerno oduzimanje vode dovodi do smanjenja protoka i brzine vode što uvjetuje zagrijavanje vode posebno za ljetnih mjeseci. Smanjenje brzine tečenja vode ima i za posljedicu manju količinu otopljenog kisika, na što je mekousna pastrva naročito osjetljiva. Smanjen protok dovodi do nestanka brzica i slapova gdje jednogodišnje jedinke nalaze zaklon.

4.        Organska i druga onečišćenja posredno i neposredno su uzrok smanjenja populacije. Razgradnjom organske tvari dolazi do povećane potrošnje kisika

Takav slučaj sa velikom vjerojatnosti ukazuje na to, da je solinka takozvana prirodna hibridna vrsta, koja je nastala kao posljedica davne hibridizacije izvornog oblika mekousne pastrve (S. obtusirostris oxyrhynchus) s naprednijom potočnom pastrvom, koja je rijeke jadranskog sliva kolonizirala mnogo kasnije.

Analizom populacije mekousne pastrve iz rijeke Jadra nađena su 3 uzorka za koje je utvrđeno da su hibridi sa potočnom pastrvom. Postojanje hibrida govori nam da ne postoji jaka reprodukcijska barijera koja bi spriječila križanje mekousne i potočne pastrve što je izuzetno bitan podatak pri planiranju zaštite mekousne pastrve solinke. Smatramo da je za uspješnu rehabilitaciju ove ugrožene vrste potrebno hitno zaustaviti svako unošenje potočne pastrve u njena staništa, u protivnom je moguće da dođe do izumiranja ove reliktne vrste.