Žena za vrijeme trudnoće nije bila pošteđena od poslova u poljoprivredno-stočarskom domaćinstvu. Bilo je slučajeva kad se porođaj dogodio na polju, u planini kod ovaca i slično, tada bi rodilja sama sebe porodila,zamotala svoje novorođenče u traversu i čak snop drva ili vreću šušnja ili trave što je bila prikupila da joj ne propadne usput donijela kući. Njena okrjepa zavisila je od imovnog stanja obitelji, ali najčešće bilo je to pofrigano jaje, kolač i prošek, a rijetko prava mesna juha. Ubili bi pijevca ako bi djedu donijeli na svijet njegovog imenjaka. Radna pošteda rodilje trajala je vrlo kratko dva-tri dana najviše, pa je to uzrok što je mnogo mladi žena umiralo. Bilo je žena koje su rodile i do 22 puta. Pamti se da je davno Dome Aljinović rodila 22djece. Majke sa 15 poroda nisu baš neke rekorderke. Rodilji bi nakon poroda dolazila rodbina na babine sa skromnim poklonima većinom u naturi-1kg tjestenine,12kolača,1kg šećera......Majke su svojim kćerima kupovale haljine najkričavijih boja. Evo zašto: kada bi se sredinom 20.stoljeća održavali plesovi u današnjoj bašti, majke bi to sa velikim očima promatrale (na mostu, kraj Vladušića orija, kraj groblja itd.). I bilo bi dovoljno da mladić malo popriča sa njenom kćerkom i eto, njena je mala već napola udana, a da bi je bolje prepoznala iz daljine i pratili svaki njen pokret morala se isticati u mnoštvu sa najblještavijom haljinom.

  Neudanoj curi nije bilo preporučljivo, čak štoviše bilo joj je zabranjeno da na ples ide sa muškom osobom, a da to nije njen mladić, također bilo jako neukusno da žensko čeljade vozi biciklu, takav bi žena odmah dobila epitet "kurve".

  Kada bi mladoženja prvi put došao u kuću mlade, obavezno je bilo "lagumiranje" ispred njene kuće, tj. mladoženja bi eksplozijom htio reći cijelom selu da je mlada njegova

  Trudnoće nije smjelo biti prije braka. Ako bi žena rodila dijete prije isteka devetog mjeseca od dana sklapanja braka, župnik je u matične knjige upisivao da je dijete vanbračno bez obzira što je rodilja čestita i zakonita supruga. Da bi dijete dobilo oca i bilo priznato, župnik je tražio da se otac djeteta u crkvi pred oltarom javno pokaje i prizna da je činio "ono" prije sklapanja braka i da uz božji i svećenikov  oprost priznaje i prihvaća novorođenče za svoje. 

  Život muškarca sastojao se od teških radova u polju. Po obroncima brda i u dolini rasli su vinogradi sa autohtonim sortama grožđa (NINČUŠA, BABIĆ, MARAŠKINA, CRLJENAK i OKATAC). Grožđe se prerađivalo na starinski način: gnječilo se nogama a prešalo i cijedilo u turnjevima koji su u početku bili napravljeni od kamena i drva a tijekom vremena kamen je zamijenilo željezo. 

  Jedan od najstarijih običaja je pripremanje SOPARNIKA. Ta poslastica datira još iz doba prije Turaka. Soparnik se iz poljica prenio još davno u Žrnovnicu. Za samu pripremu potrebne su SINIJE (okrugle drvene ploče) na kojima se razvalja tijesto uz pomoć lazanjura, i peče se na kominu. Postoji priča da je francuski vojskovođa Napoleon volio soparnik i za svojih pohoda ovim prostorima, recept za pripravu soparnika prenio u Francusku.